Rak dojke je jedan od vodećih karcinoma u ženskoj populaciji. Najčešće se javlja u dobi iznad 50 godina, ali se sve češće otkriva i kod mlađih žena. U sedmoj emisiji ovogodišnjeg ciklusa serijala „Rak nije mrak“ imali smo priliku čuti ispovijest dviju žena koje su oboljele od raka dojke. Davorki je rak dijagnosticiran s 43 godine, a Mariji s 57.

Većina misli da im se bolest ne može dogoditi i da nema potrebe puno razmišljati o tome sve dok se to događa nekom drugom. Tako su mislile i Davorka Fruk i Marija Puhaković, onkološke pacijentice koje se s rakom dojke bore oko godinu dana. Davorka je redovito išla na sistematske preglede i uvijek je sve bilo u redu. Ostala je trudna u 40. godini života i tijekom dojenja primijetila je oteklinu ispod pazuha, a zatim i bol u ruci. Nakon raznih pretraga, ultrazvuka i mamografije dijagnosticiran je rak dojke koji je već dosta uznapredovao i proširio se na limfu. Marija Puhaković je majka i baka, domaćica koja je brinula o cijeloj obitelji i starijim roditeljima. Priznaje da je zanemarila svoje zdravlje, a propustila je i jedan poziv na besplatnu mamografiju putem Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke. Ona je jednu večer opipala kvržicu na dojci i nije odmah otišla liječniku jer nije mislila da se radi o nečem ozbiljnom. Kada je naposlijetku napravila pretrage, ustanovljen je rak dojke, trostruko negativan, teško lječiv i „malo zeznut“, kaže Marija.

Davorki je dijagnozu priopćio član obitelji, a s obzirom na to da je već jedan član obitelji imao rak, znala je što je čeka. Dijete od dvije i pol godine, nije puno shvaćalo što se događa. Ponekad bi postavilo pitanje poput „Mama, zašto nemaš kosu?“. Kod Marije je situacija bila drugačija. Ona ima odraslu djecu i trebalo joj je neko vrijeme da im kaže. Davorka je prvo išla na kemoterapiju pa na operativni zahvat nakon kojeg je slijedilo zračenje i kemoterapije, a sada je na tzv. „pametnim lijekovima“ i hormonalnoj terapiji. Marija je prošla isti put samo je primala puno težu kemoterapiju i dugo je trebalo da joj počne rasti kosa. Pred njom je još jedan ciklus kemoterapije. Obje se slažu da je najgori period kada terapija nema, neizvjesnost i nuspojave od kojih kao najgore navode bolove u kostima.

Za liječnike i medicinske sestre imaju samo riječi pohvale, no zdravstveni sustav je trom. Tu su liste čekanja, naručivanje za svaku potrebnu pretragu i, ako nije jako hitno, sve to dugo traje. Bilo bi dobro imati i centar za onkološke pacijente, kao neku podršku nakon operacije, zračenja i kemoterapija, kaže gospođa Davorka.

Na pitanje kako se nose sa svojom bolešću, obje odgovaraju: dosta dobro. Bitno je biti u pokretu, biti pozitivan, vjerovati da će sve biti dobro. Naučile su da trebaju sebe staviti na prvo mjesto i ići dan po dan. Ne planiraju previše, kažu, treba svaki dan iskoristiti najbolje što možemo i stvarati uspomene s voljenim osobama.

Posljednja emisija ovogodišnjeg ciklusa serijala „Rak nije mrak“ na rasporedu je za dav tjedna na Radiju Hrvatsko zagorje Krapina, Radiju Marija Bistrica, Radiju Stubica i Radiju Zlatar.