Svake godine, nekako s proljeća, Udruga umirovljenika Zlatar u međusobno uspješnoj suradnji sa zlatarskom Galerijom izvorne umjetnosti, organizira likovno događanje. Ove su se godine, povodom Dana Grada Zlatara, odlučili za retrospektivnu izložbu slika člana Udruge, Ivana Sokolića iz Zlatara.
Njegovo ime nije nepoznato u likovnome životu ovdašnje sredine. Naime, Sokolić je Zlatarščanin od 1982. godine, po preseljenju iz rodnih Vukancov. U to doba Zlatar je živio intenzivnim likovnim događajima, čemu su najviše pridonijele svojevrsne kolonije zvane Sabori izvornih umjetnika. Među sudionicima Sokolićevo se ime prvi put pojavljuje na Desetom saboru 1986. godine. Tako je ušao među sudionike naivnog umjetničkog kruga u kojemu su većinom bili samouki hrvatski naivni slikari, među kojima su izniknuli i neki poznati , koje su (i njihova djela) uvažavali publika i kritika.
Zlatarska javnost prvi put je vidjela Sokolićeve slike na njegovoj prvoj samostalnoj izložbi 1985. godine. Šest godina poslije, hrvatskipovjesničar umjetnosti, arheolog, muzeolog, kolekcionar i kustos, Antun Bauer (Vukovar, 1911. - Zagreb, 2000.), napisao je: „Po svojem likovnom izrazu , iako se priklonio maniri naive, Sokolić nije pod ničijim utjecajem u svojem likovnom opusu. Sa izvanrednim darom opažanja i intenzivnim doživljavanjem viđenoga, bio je temelj likovnog izgrađivanja mladog Sokolića u njegovu slikarskom sazrijevanju…Sredinom osamdesetih godina prelazi u irealu ,da bi se u tom likovnom izrazu izgradio u zrelu slikarsku ličnost“.
Prošla su mnoga desetljeća. Naivna umjetnost danas nije toliko aktualna, a "naivci" kao da su utihnuli. Rjeđe se pojavljuju i izlažu , ali Sokolić ostaje dosljedan i vjeran tome likovnome zviježđu i predstavlja nam se s djelima s visokom razinom i vrsnoćom izvedbe. Osvaja nas spontanošću, iskrenošću, svojim prepoznatljivim slikarskim rukopisom, djelima koja ponajviše nastaju u tišini i pod okriljem noći. (Željko Slunjski)